Što trebamo znati o dječjoj igri?

Samim izgovaranjem riječi dječja igra većina odraslih prisjetit će se svojih bezbrižnih dana provedenih u igri. Tada smo se u sekundi iz običnog djeteta pretvarali u opake gusare, snažne policajce, kuhali najfinija jela ili istraživali opake divljine koje je krilo onih par stabala jabuka kod susjeda u dvorištu. Igra nam je tada bila prirodna i jedino što nam je trebalo je naša mašta.

Igra je oblik učenja. Djeca se neprestano igraju i igranjem uče te zato ne smijemo podcijeniti važnost igre. Kroz igru će djeca učiti nove riječi ili  kako riješiti neki problem, možda svladati penjanje ili trčanje, a ukoliko im se omogući igranje s drugima razvijat će i socijalne vještine. Učenjem kroz igru djeca stječu nova znanja iz prve ruke, vježbanjem, istraživanjem ili promišljanjem, te takav način učenja ima mnogo veće benefite nego prisilno učenje.

Djeci igra dolazi prirodno, ali u toj igri i mi odrasli imamo ključnu ulogu, no možda ne onu koju bi većina očekivala. Zadaća odraslih je djeci osigurati vrijeme za neometanu igru i dozvoliti im da što više vremena provedu vani. Boravak na svježem zraku i igra u prirodi omogućit će Vašem djetetu da istraži i upozna svoj okoliš te odraste zdravo.

Važno je dozvoliti djeci da se igraju sami, pratiti njihov tok misli i ponuditi im aktivnosti ovisno o njihovim mogućnostima i interesima. U svojoj igri djeca će naići i na probleme te bi bilo poželjno pustiti djecu da ih sami rješavaju jer tako će najbolje naučiti. Također, kad Vas dijete zamoli za pomoć, pokušajte ga navesti na promišljanje, a ne nuditi gotovo rješenje.

Mogli bi se iznenaditi idejama i rješenjima koje će Vaše dijete smisliti kada nije opterećeno pravilima korištenja neke stvari. Samostalnim pronalaskom rješenja Vaše će dijete stjecati samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi.